Zanimljivosti
Polenov prah u pčelinjem društvu i u ishrani ljudi
Mnogo je pisano o polenovom prahu, kao veoma korisnom u ishrani ljudi i kao poticajnom sredstvu pri liječenju niza bolesti. O koristi polenovog praha dosta govori i njegov kemijski sastav. Materije koje se nalaze u polenovom prahu veoma su dragocjene, a ono što ih čini još vrijednijima, to je da ih ljudski organizam veoma lako usvaja, te se javlja sve veće zanimanje za polen kao ljekovito-diabetski proizvod. Polen povoljno djeluje na proces rastenja i razmjene materija u organizmu. Također se ističe da polenov prah reguliše poremećenu funkciju želuca i crijeva, povoljno djeluje kod gastritisa, bolesti jetre, bubrega.
Načim korišćenja polenovog praha
Polenova zrnca imaju veoma tanak dvostruki omotač. Prema istraživanjima, utvrđeno je da je ovaj omotač izgrađen od materije koju veoma teško vari čovječji organizam. Zato se preporuča da se prije upotrebe polenov prah sitno samelje ili istuče, tako da se omotač polenovih zrnaca razori. Na taj način polenov prah daje daleko povoljnije rezultate.
Polen se može uzimati na različite načine, u obliku u kojem je sakupljen, pa do posebno pripravljenih kapsula ili tableta. Međutim za širu primjenu najednostavnije je da se od samljevenog polenovog praha i meda napravi smjesa i da se kao takva koristi po dvije do tri kafene kašikice dnevno. Većina autora preporuča da se polenov prah uzima uzima tri puta dnevno i to pola sata prije jela. Doze su različite, a kreću se od 5 do 20 grama dnevno, s tim da se u početku uzimaju nešto veće doze, koje se zatim smanjuju. Za ovo je najbolje savjetovati se sa lječnicima.
Polenov prah je odlično sredstvo i za uljepšavanje. Koristi se na razne načine, sam ili u mješavini sa matičnom mlječi. Najčešće se koristi za pripremu maski za lice, tako što se polen samelje, pa se mješa sa limunovim sokom ili maslinovim uljem, žumanjcetom i kedom i dr. Ovako sastavljeni preparat nanosi se na lice i vrat, pa se poslije 30 do 40 minuta skida sa lica pranjem.
Dresiranje pčela
Da bi pčele posjećivale cvjetove one kulture koju treba oprašiti, mogu se uspješno dresirati, što je u nekim slučajevima osobito značajno. Dresiranje je vrlo jednostavno: u šećerni sirup, spravljen na uobičajan način, uvečer se potope cvijetovi biljke koju treba oprašiti, ali tako da cvjetovi zauzmu jednu trećinu zapremine sirupa. Pošto sirup, tokom noći, primi miris cvjeta, izjutra rano, na dva sata prije izljetanja pčela, prihranjuju se sa po 100 do 200 grama ovog sirupa, po društvu. Tako se ponavlja svaki dan dok traje cvjetanje biljke koje treba oprašiti. Naviknute na miris, pčele lete na biljke čijim cvjetovima su dresirane.
Ako košnice nisu raspoređene po voćnjaku, odnosno na parcelama sa kulturom koju treba oprašiti, već su nešto dalje, onda se, pored ove, primjenjuje još jedna dopunska dresura. Obična hranilica sa sirupom, u koju se uveče potopljeni cvjetovi biljke koja se želi oprašiti, stavi se nešto dalje ispred košnice.
Kada se na hranilici nakupi veliki broj pčela, pokriju se tilom, a može i rjeđim platnom, i odnosu na parcelu kulture koju treba oprašiti. Tamo se hranilica odmah otkrije. Pčele će se, s punim želucem, ubrzo vratiti u košnicu, gdje će isprazniti želudac i vratiti se ponovo na hranilicu. S njima pođe još veći broj drugih pčela izletnica. Pošto se to ponovi nekoliko puta, hranilica se skloni, a pčele su dresirane i dolaze na željenu parcelu. Dresiranje je potrebno u prvom redu što u vrijeme cvjetanja biljka koje želimo da oprašuju pčele, cvjeta i drugo medonosno bilje, koje one često radije posjećuju.
Čovjek može da djeluje da pčele budu aktivnije na oprašivanju pojedinog bilja i tako što uništavaju druge biljke koje se nalaze u neposrednoj blizini. Lucerka je na primjer, veoma važna za stočarsku proizvodnju, odnosno za proizvodnj mesa i mljeka. Međutim lucerka se uzgaja na malim površinama, najviše zbog problema u proizvodnji sjemena. Naime, pčele nerado posjećuju cvjetove lucerke zbog nedovoljnog lučenja nektara, zbog malog sadržaja šećera u njemu i zbog konstrukcije cvjeta.
Uz to, u vrijeme cvjetanja lucerke cvjeta i drugo bilje koje pčele radije posjećuju. Zato se dresiraju pčela da posjećuju cvjetove posebno mora duže da traje, pa i da se pčelama za ishranu ostavlja med od lucerke, koji se daje na desetak dana prije početka cvjetanja. Također je važno da pčelinja društva doseljavaju na plantaže lucerke, ali da se košnice postavljaju što bliže centralnom djelu parcela, a ne na krajeve. Slično je i sa još nekim drugim biljkama.
arrow_upward