Pčelarstvo za početnike

Pčelarstvo za početnike

Postoje osnovna pravila – načela kojih se obavezno treba pridržavati pri bavljenju pčelarstvom.

1. Pčelama treba stvoriti najpovoljnije uvjete života, razvoja i rada, prema njihovim prirodnim osobinama. Naime, čovjek se stoljećima trudio da pčele pripitomi, kao što je to činio sa brojnim domaćim životinjama, no ipak nije uspio. Uvidjevši pčelinju upornost u održavanju iskonskog oblika života, čovjek je iz pretežno ekonomksih razloga , cijelokupnu znanost i praksu u uzgoju pčela podredio iskorištavanju njihovog prirodnog života. Da bi to moglo biti ostvareno, potrebno je u detalje poznavati sastav, život i rad pčelinjeg društva kao cijeline, kao i svakog njezinog člana, a to znači matice, pčela radilica i trutova, a naročito njihovih uloga u toj zajednici. Razumljivo, potrebno je poznavati i druga znanastvena i praktična dostignuća u tehnologiji i tehnici pčelarske proizvodnje, koja se ustvari i zasniva na osnovnim principima načina života pčelinjeg društva. Taj pčelinji način života pčelari, a posebno pčelari početnici moraju što je moguće više poštovati.

2. Radove na pčelinjaku treba planirati najmanje za jednu godinu i nastojati da se svaki posao iz plana obavezno obavi. Ako se ne uradi na prvi pogled i najsitniji posao, to može doći do smanjenja prinosa meda. Preporučuje se pčelarima početnicima da također naprave plan, čak i prije početka bavljenja pčelarstvom.
3. U granicama mogućnosti košnice treba postaviti na najpogodnije mjesto. To mjesto treba da bude zaklonjeno od jakih vjetrova, da ne bude blizu đubrišta, škladišta, rafinerija i sličnih objekata sa neugodnim i jakim mirisom, zatim da ne bude u blizini prometnih cesta, zidova ili pored velikih rijeka. Košnice ne trebaju biti zbijene jedna uz drugu niti više njih na jednom postolju. Najbolje je da se košnice postave po grupama, od tri do pet u jednoj grupi, ali ne u jednom redu, već po šah poretku, što znači prva grupa naprijed, a druga grupa povučena nazdad i tako redom, ali sa što više rastojanja između grupa, a košnica od košnice u grupi da bude odmaknuta najmanje 30 centimetara. Prilikom postavljanja košnica na postolje treba voditi računa da leta budu podignuta 30 do 50 centimetara od zemlje, i da budu okrenuta jugu ili jugoistoku. Košnice sa pčelinjim društvima ne treba postavljati blizu viskonaponske mreže. Dalekovodi, odnosno visoki napon struje nepovoljno utječe na pčelinja društva.
4. Sve poslove na pčelinjaku treba obavljati na vrijeme kada je potrebno, a ne kada se stigne. Svako odlaganje poslova na pčelinjaku, naročito nekih, veoma se štetno odražava na prinos meda. Iako pčelarstvo za početnike često znači i bavljenje pčelarstvom kao hobijem, posebno je bitno za pčelare početnike da paze na blagovremeno obavljanje potrebnih radova u pčelinjaku.



Matica

---







5. Matice treba blogovremeno zamjenjivati mladim, zdravim, plodnim i selektiranim. Najbolje je ako se matice zamjenjuju svake godine, a one kvalitetnije mogu se zamjenjivati i svake druge godine. Matica je jedan od najbitnijih faktora za stvaranje jakih pčelinjih društava. Pored razmnožavanja matica ima i niz drugih veoma važnih funkcija u pčelinjem društvu, među kojim poseban značaj ima njeno djelovanje na skladan i produktivan život i rad pčelinjeg društva kao biološke cjeline. Ona to postiže u prvom redu lučenjem određenih matičnih supstanci – feromona, koji veoma snažno djeluju na pčele radilice i trutove, kao i na društvo u cjelini da se u određenim momentima, odnosno u određenim vremenskim periodima ponašaju onako kako je to najkorisnije po pčelinju zajednicu. Pčelari početnici ne moraju se baviti uzgojem matica, jer ih mogu i kupiti. Ako se radi o pčelarstvu kao hobiju, gdje proizvodnja meda nije isključivi cilj držanja pčela, matice se ne moraju mjenjati svake godine.
   
   
   

   Sve svoje funkcije matica najbolje obavlja dok je mlada. U odnosu na mlađe, starije matice imaju niz slabosti, kao na primjer:

   
   
   • Polažu manji broj oplođenih jaja, pa nisu u stanju da razviju pčelinja društva u potrebnoj mjeri, tako da ona budu najjača onda kada je to najkorisnije
   • Polažu veći broj neoplođenih jaja, pa se izvodi veći broj trutova nego što je potrebno
   • Starije matice teže prezimljavaju, pa zato veći broj pčelinjih društava izlazi iz zime bez matice, što izaziva vrlo visoke štete
   • Starije matice ne luče u dovoljnoj mjeri matične supstance (feromone), pa time gube moć da u potrebnoj mjeri djeluju na skladan život i rad pčelinjeg društva kao cjeline
   • Društva sa starijim maticama znatno su više naklonjena rojenju, pa se najčešće događa da se nagon za rojenjem i rojenje pojavi u vrijeme kada negativno utječe na prinos meda
   • Intezitet ubadanja pčela radilica u nekom pčelinjeg društvu gotovo isključivo ovisi od matice. Ako se iz najljućeg društva ukloni matica, pa se u nju doda druga iz društva koje je bilo mirno i nije bilo agresivno, bivše ljuto društvo postaje uskoro mirno i to prije nego što se zamjene sve pčele radilice izvođenjem mladih od nove matice
   • Pošto je matica jedina normalna razvijena ženka u pčelinjem društvu potomstvo se dobiva iz jaja koje ona položi. Ako je matica dobra, izvodi se također i potomstvo koje je otporno na bolesti, mirno itd. Međutim ako je matica stara i loša onda je rizik pčelarenja veći.
   • Matica živi sedam do deset godina, a u literaturi se spominje i deset godina. Prilikom rojenja stara matica odlazi sa rojem, a u osnovnom društvu ostaje mlada matica. Na taj način društvo je samo zamijenilo maticu. Pojedina društva, kada osjete da im matica nije sposobna za normalno obavljanje funkcije, sama vrše takozvanu zamjenu matice. U ovom slučaju pčele radilice izgrade nekoliko osnova za matičnjake u koje matice polažu jaja. Pošto kod tihe smjene matica pčelinje društvo ne izgrađuje mnogo matičnjaka, obično tri do pet, pčele radilice su u stanju da odlično njeguju i hrane leglo tako malog broja matičnjaka, pa se izvode vrlo kvalitetne matice. Interesantno je da kod ovakvog načina izvođenja matica, ako ima bogatije paše, matica majka i matica kćer ostaju zajedno u pčelinjem društvu i obe polažu jaja, ali samo dok traje bogata paša. Čim se paša počne smanjivati, maticu majku pčele radilice uklanjaju, a mlada matica nastavlja živjeti i raditi u društvu.
   
   
   
   

   Na pčelinjaku treba držati samo jaka i izrazito jaka pčelinja društva

   ---

   
   
   
6. Slaba pčelinja društva treba što prije sanirati, a formirane rojeve intenzivno njegovati i prihranjivati da se što prije razviju u normalno jaka pčelinja društva. Samo jaka i izrazito jaka pčelinja društva u stanju su da ostvare visoke prinose meda. Da bi društva postala takva, treba im u tome pomoći.
   Najznačajnije je uredno kvalitetno prihranjivanje, u kome šećer igra važnu ulogu. Posebno je značajan za osiguravanje dovoljnih količina meda pčelinjim društvima za prezimljavanje, i kao pomoć društvima da se u proljeće razvijaju u jaka i izrazito jaka društva, koja će moći dobro iskoristiti pašu, u prvom redu onu glavnu. Mnogi pčelari, a češto pčelari početnici ne koriste šećer u prozvodnji ili ga ne koriste dovoljno, smatrajući da je skup. To je greška. Med koji potječe od šećera odličan je za prezimljavanje pčelinjih društava, a od jednog kilograma šećera u kristalu pčelinja društva proizvedu oko 650 grama meda.

   Ta količina meda u usporedbi sa cijenom utrošenog šećera za njegovu proizvodnju, uvijek je veća najmanje za 2,6 do 2 puta, ne računajući vrijednost koja se dobiva zbog svih prednosti u tehničko tehnološkom procesu, odnosno vrijednost povećane proizvodnje meda zbog korištenja šećera kao reprodukcijskog materijala. Iz toga se jasno vidi da šećer nije skup i kad se kupuje za ove svrhe i po maloprodajnim cijenama.



7. Sva društva na pčelinjaku u svako doba godine trebaju imati dovoljno kvalitetne rezervne hrane. Narodna izreka kaže: med na medu rodi. Naročito je štetno kad pčelinja društva nemaju dovoljno rezervne hrane neposredno prije uzimljavanja, pa dok ne pristigne prva značajnija proljetna pčelinja paša, jer se u to vrijeme počinje naglo razvijati pčelinje leglo, za što je potrebno dosta hrane.


8. Visina prinosa meda bitno zavisi od toga kako je iskorištena glavna paša. Zato se pitanju iskorištavanja glavne paše, odnosno glavnih paša, mora svake godine posvećivati posebna pažnja, jer tko zna pravilno iskoristiti glavnu pašu,taj zna i pčelariti. Više o glavnim pašama možete pronaći na linku Glavne pčelarske paše



Pčela radilica

---







9. Poznavanje životne snage - važan faktor za usmjeravanje pčelinjih društava na postizanje visokih prinosa meda. Životna snaga pčela radilica ovisi od niza faktora:

   
   
   • Od uvjeta pod kojima su se pčele radilice izvodile: starosti saća, temperature u neposrednoj blizini legla, količina i kvaliteta meda i polenovog praha u vrijeme njege i ishrane legla, jačine pčelinjeg društva u vrijeme razvoja legla, a naročito je leglo napadnuto varoom i u kojoj mjeri, od klimatskih uvjeta pri razvoju legla, od obima i kvalitete pčelinje paše itd.
   • od rase pčela i posebnih odlika pojedinih društava iste rase. Pčele radilice pojedinih rasa su vitalnije od drugih, a često se zapaža da su pčele radilice nekih društava na istom pčelinjaku i iste rase značajno vitalnije od drugih.
   • od godišnjeg doba u kome su pčele radilice izvedene. Pčele radilice izvedene u jesen su znatno vitalnije od onih koje su izvedene u proljeće i u rano ljeto
   • - od načina ishrane. Pčele radilice koje su prerađivale veće količine šećera - saharoze u med, znatno gube od svoje vitalnosti i obrnuto.
   • od aktivnosti na obavljanju pojedinih poslova u pčelinjem društvu. Pčele radilice koje, na primjer, intenzivno griju, njeguju i hrane pčelinje leglo, znatno gube od svoje vitalnosti i obrnuto. Pčele izvedene u jesen, ukoliko nisu prerađivale veće količine šećera u med, niti se mnogo trošile oko grijanja, njege i ishrane pčela, svoju vitalnost zadržavaju sve do proljeća i tada su sposobne za sve poslove koje obavljaju i najmlađe pčele radilice. One mogu veoma brzo da razviju jako pčelinje društvo koje može ostvariti visoke prinose meda. Karakteristično je da kad pčele radilice najintenzivnije rade, najkraće žive, i obrnuto. Pčele radilice tijekom godine najkraće žive u vrijeme glavne paše , ali tada matica polaže najveći broj jaja, pa se pčelinje društvo brzo i oporavlja. Međutim, kako se krajem ljeta i u jesen pčelinja paša smanjuje, tako se dužina života pčela radilica produžava.
   • Uticaj raznovrsnih faktora, a u prvom redu korištenje većih količina polenovog praha u ishrani, manje radno opterećenje, neki biološki faktori čine da se pčele uspješnije pripreme za prezimljavanje i dr. Krajem ljeta i u jesen izvode se nešto krupnije i teže pčele radilice, koje su znatno sposobnije da proizvedu, održavaju i koriste toplotu, sposobnije su da po težim uvjetima uspješnije hrane i njeguju leglo, mnogo su otpornije prema hladnoći itd. Sažeto, one imaju više životne snage
   • vitalnije su od svojih starijih sestara koje su se izvele tijekom proljeća i u prvoj polovini ljetnog perioda.
   • pčele radilice koje ulaze u zimu imaju najveću životnu snagu ili kako se to obično kaže, najvitalnije su. Ovo pod uvjetom da su pčelinja društva pravilno njegovana, pravilno pripremljena za prezimljavanje i pravilno uzimljena. Međutim, pčelinja društva kao cjelina, pa i njegovi članovi - pčele radilice i matica ( u zimskom periodu u pčelinjaku nema trutova).
   • Najosjetljivije su baš u zimskom periodu. To pčelari početnici treba da znaju i da se pobrinu da u zimskom periodu ne dođe kod pčelinjih društava do takvih neugodnosti koje će im bitno smetati da normalno prezime.

Saće

Saće u košnicama treba redovno i blagovremeno zamjenjivati. U procesu proizvodnje saće u plodištu ne treba ostati duže od 4 godine. To znači svake godine u plodištu treba mijenjati jednu četvrtinu ramova sa starim, dotrajalim i pocrnjelim saćem. Ako u plodištu ima, naprimjer, 12 ramova, onda svake godine treba zamjeniti po tri rama sa starim saćem. Tako će u normalnoj proizvodnji u ovakvom plodištu biti tri rama sa jednogodišnjim, tri sa dvogodišnjim, tri sa trogodišnjim i tri rama sa četverogodišnjim saćem. Mlado saće uvijek treba proizvoditi na jednoj od ranijih paša: uljana repica, voćna paša, maslačak i dr. Nikad ne treba proizvoditi saće na glavnoj paši, jer bi to bitno djelovao na smanjenje proizvodnje meda, a i na kvalitet saća.

Svaki pčelar treba pred glavnu pašu u godini osigura dovoljne količine izgrađenog saća. Velika je greška ako se u vrijeme glavne paše u medište stavljaju ramovi sa ožičenim voštanim osnovama, da bi pčele prvo izgradile saće pa ga tek onda punile medom. Pčele gube mnogo vremena i troše materijal i energiju za izgradnju saća umjesto da proizvode med. Zato proizvodnju rezervnog saća treba izvesti na nekoj od ranijih paša, da bi kada pristigne glavna paša pčelinja društva radila samo na sakupljanju nektara i na njegovoj preradi u med.

Grabež

Kroz cijeli proces rada na pčelinjaku u vrijeme izletanja pčela radilica, a naročito u rano proljeće i u jesen kada nema paše, treba poduzimati preventivne mjere da ne dođe do grabeži. Najbitnije je da se na pčelinjaku uvijek drže samo jaka i zdrava društva, slaba i bolesna što prije sanirati, da se prilikom prihranjivanja pčelinjih društava strogo vodi računa da se hrana ne prosipa po pčelinjaku i sa vanjske strane košnice, da se pčelinja društva pregledavaju pažljivo i u povoljno vrijeme i dr.

Pregled pčela

Previše nadimljavanja šteti pčelama, posebno kada se radi sa materijalom koji stvara ljuti dim, ako se ubacuje vruć dim, a još više ako dimilica nema rešetku za sprečavanje izlaska žari iz dimilice. Nestručno i suvišno nadimljavanje može izazvati čak i gubitak matice. Zato pčelinja društva treba nadimljavati što manje, odnosno koliko je potrebno za normalan rad. U posljednje vrijeme znanstvenici ukazuju da jačim navodnjavanjem pčele gube moć orijentacije, odnosno teško nalaze pašu. Utvrđeno je da nadimljavanje uzrokuje nižu proizvodnju meda.

Nadimljavanje umiruje pčele tako da se sa njima može lakše raditi, ali su zato štetne posljedice jačeg nadimljavanja velike. Pored toga što nadimljeno pčelinje društvo potroši više meda na ishranu, a znatno ga manje proizvodi, dim može negativno djelovati na med s kojim dođe u dodir. Med pod utjecajem dima može promijeniti boju, okus i miris što utječe na kvalitetu meda. U kojoj će mjeri doći do ovih promjena ovisi o intenzitetu nadimljavanja, od materijala koji je zapaljen, i u kojem je obimu med zatvoren voštanim poklopcima.

Da bi se izbjegle takva štetne posljedice prilikom pregleda pčelinjih društava treba nadimljavati što je moguće manje, a koristiti materijal koji ne daje ljut dim i koji prilikom sagorijevanje daje što manje čađi i smolastih proizvoda. Konačno, treba izbjegavati nepotrebne preglede, a to se može postići na više načina. U vrijeme pčelinje paše umalo da i nije potrebno nadimljavanje kada se dodaju polunastavci ili se oduzimaju ramovi napunjeni medom, ili je potrebno sasvim malo nadimiti, tako da to ne donosi nikakve štete. Umjesto nadimljavanja mogu se koristiti raspršivači vode. Pošto se pčele poprskaju, one se umire, a vrlo brzo se osuše, i to ne ostavlja nikakve štetne posljedice, posebice na njihovu orijentaciju. Pozornost na ovo trebaju obratiti pčelari početnici, da nebi greškom previše nadimili pčele ili ih dimili sa pogrešnim materijalom. Najbolje se savjetovati sa prodavačem koji zna dobre prakse koje se primjenjuju u pčelarstvu za početnike.

Pčelinja društva treba pregledavati samo kad je to zaista neophodno i onoliko koliko je potrebno. Pojedini početnici griješe, što često otvaraju košnice, obično iz radoznalosti i na taj način nepotrebno uznemiravaju pčelinje društvo. Pretjerano uznemiravanje pčela čestim pregledima utječe na smanjeno unošenje nektara i polenovog praha i na povećanje potrošnje meda za ishranu pčelinjeg društva. To praktično znači da se smanjuje ukupna proizvodnja meda. Zato pčelinja društva treba pregledavati samo onda kada je to zaista neophodno, a izbjegavati česte preglede, posebno detaljne, vađenje ili pomjeranje ramova. Takvi pregledi mogu izazvati oštećenje matice, pogotovo ako se nestručno i nepravilno radi, i po nepovoljnim klimatskim i drugim uvjetima koji ponekad dovode do uklupčavanja matice zbog čega ona često i ugiba. Preporučuje se da se detaljni pregledi, sa vađenjem i promatranjem svih ramova u plodištu obave dva puta u godini i to prvo poslije izimljavanja i drugo pred pripremu pčelinjih društava za prezimljavanje . Više o proljetnom pregledu pročitajte na Proljetni pregled pčela.

Laki rutinski pregledi bez pomjeranja ramova u plodištu mogu se obavljati prema potrebi i češće, i pomoću njih se može, između spomenuta dva detaljna pregleda, ustanoviti stanje u pčelinjem društvu. Najbitnije je da se radi pažljivo i brzo, tako da košnica bude što manje otvorena. Naročito je štetno uznemiravati društva u vrijeme glavne paše.

Proizvodnja meda

Za ostvarivanje visoke proizvodnje meda potrebno je da u pčelinjim društvima ima normalan broj trutova, naročito u vrjeme intenzivnog sakupljanja nektara i njegove prerade u med. Рčelinje društvo je biološka cjelina sastavljena od matice, рčela radilica i trutova, kojih ima samo u periodu od ranog proljećа ра do kasne jeseni. Zato ono najbolje funkcionira, živi i radi samo kada јe ta biološka cjelina normalno sastavljena.

Bilo je eksperimenata u kojima se u određenom broju košnica permanentno uništavalo trutovsko leglo, tako da se uopće nije dozvoljavalo izvođenje trutova. Takva društva nisu mogla da se razviju u dovoljnoj mjeri i nisu proizvela med za vrcanje, dok su kontrolna društva ostvarila visoku proizvodnju meda. Normalan broj trutova u pčelinjem društvu kreće se od oko 200 do 600, što zavisi u prvom redu od jačine društva. Računa se da u normalnim uvjetima treba da ima oko jedan posto trutova u odnosu na ukupan broj pčela radilica. Normalno pčelinje društvo tokom jedne sezone (za vrijeme dok u рčelinjem društvu ima trutova), proizvede oko 2.000 trutova. Međutim, ako je u plodištu saće suviše staro, ili ako je matiса oštećena ра polaže veći broj neoplođenih jaja iz kojih se izvode isključivo trutovi, onda će u pčelinjem društvu biti znatno veći broj trutova od normalnog, a to bitno djeluje na smanjenje proizvodnje meda, jer što se izvodi veći broј trutova to se izvodi manji broj pčela radilica. Uz to, trutovi troše znatno više meda od pčela radilicа. Za ishranu trutovskog legla troši se skoro tri puta više meda nego za leglo pčela radilica. Zato treba poduzimati sve potrebne mjere da se u pčelinjem društvu ne bude ni više ni manje trutova nego što je to normalno.

Svaki рčelar, pa tako i pčelari početnici trebaju obavezno biti i selekcionari pčelinjih društava. To se najbolje postiže prilikom proizvodnje matičnjaka, i matiса, kao i prilikom umjetnog rojenja. Naročitu pažnju treba obratiti da se jaja, odnosno larve za proizvodnju matičnjaka i matiса, odnosno za umjetno rojenje uzimaju od onih pčelinjih društava koja ostvaruju najvišu proizvodnju meda na pčelinjaku i to za više godina, ako se o tome ima evidencija. Također je važnо da društvo ima i druge prednosti, u prvom redu da nije naklonjeno rojenju, da je mirnо, da pčele radilice iz tog društva što manje ubadaju, da su pčele sto krupnije, da nema bolesti i štetočina i dr. Da nebi dolazilo do degeneracije zbog višegodišnje oplodnje matica trutovima iz istog pčelinjaka, pa možda i iz istog pčelinjeg društva iz kojeg potiču neoplođene matice, matice treba odnijeti na oplodnju dalekо od vlastitog pčelinjaka najmanje oko desetak kilometarа zračnom linijom. Ako ne postoje mogućnosti prilikom svake zamjene matica, to treba činiti barem svake druge ili treće zamjene matica.